Obnovljivi vodik proizveden korištenjem 100% obnovljive električne energije za elektrolizu vode izvor je energije s gotovo nultom emisijom stakleničkih plinova koji bi Njemačka mogla koristiti u svojim naporima za dekarbonizaciju. Obnovljivi vodik može se koristiti u cijelom gospodarstvu, uključujući transport. Kada bi se koristio u transportu, vodik bi se morao dopremati do stanice za punjenje vodikom. Vodik se može proizvoditi u središnjem postrojenju i transportirati do HRS-a ili proizvoditi izravno na licu mjesta u HRS-u.

Njemačka vlada daje procjenu troškova za tri kapaciteta vodikove stanice: 400 kg, 1000 kg i 2500 kg vodika dnevno. Trošak uključuje početno ulaganje u tri komponente: spremnik vodika, kompresor i raspršivače. Godišnji fiksni operativni trošak izračunat je na 4% troška kapitala.

Cijena vodika na pumpi zbroj je troškova proizvodnje vodika i troškova opskrbne infrastrukture. Cijena vodika na crpki varira ovisno o području zemlje kao rezultat varijacija u parametrima proizvodnje vodika, naime cijena obnovljive električne energije, tarifa za električnu mrežu, cijena vode i porezi.

Trošak proizvodnje vodika najveći je faktor koji pridonosi niveliranoj cijeni vodika na crpki. To je zbog velikih kapitalnih ulaganja u proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i elektrolizu vode. Kako se obje tehnologije budu poboljšavale, procjenjuje se da će cijena vodika na pumpama biti 30% jeftinija 2030. godine i 50% jeftinija 2050. godine u odnosu na razinu iz 2020. godine.

U 2020. godini cijena proizvodnje vodika bila je u rasponu studije, a to je od 3 do 6,5 eura po kg vodika. Međutim, za 2050. godinu, procjene prosječne cijene obnovljivog vodika u EU u bilo kojem od scenarija niže su